NOB Makedonije. Publikacija fotografija, dokumenata i karata sa prigodnim tekstom o narodnooslobodilačkoj borbi makedonskog naroda

Mihailo Apostolski, Jovan Popovski

 

 

AI ŠTO MI E MILO I DRAGO

 

Aj sto mi e milo i drago

Mlada partizanka da stanam,

Na Pelisterska planina,

Vo Lavčanskata korija,

Kaj dvanaesette kladenci.

Tamu si kletva zedovme

So fašisti da se bieme,

Sloboda da dobieme,

Za nasa Makedonija!

 

Partizanska pesma

 

 

III. 1942.

 

  1. Prilepski i Veleški partizanski odredi

  2. Bitolski partizanski odred „Pelister“

  3. Bitolsko-prespanski partizanski odred „Dame Gruev“

  4. Kruševski partizanski odred „Pitu Guli“

  5. Partizanski odred „Jane Sandanski“

  6. Skopski i šarplaninski partizanski odredi

  7. Mavrovski partizanski odred

  8. Akcije u istočnoj Makedoniji

  9. Teror i zverstva

10. Stvaranje narodne vlasti

 

 

PARTIZANSKA KOLONA

 

 

Početkom 1942. godine, PK KPJ za Makedoniju i Pokrajinski vojni štab, zajedno sa partijskim organizacijama i vojnim štabovima na terenu, uporno i neumorno su radili na formiranju novih partizanskih odreda. Kao rezultat ovog rada, prvih dana proleća 1942. godine, formirano je nekoliko odreda, a tokom godine skoro u celoj Makedoniji bili su formirani partizanski odredi, koji su vodili tešku i neravnu borbu protiv fašističkog okupatora i njihovih slugu. Pored toga, u ovom periodu postignuti su bili i veliki politički uspesi. Makedonski narod masovno se uključio u borbu protiv mračnih namera fašističkih okupatora. Oružani ustanak u Makedoniji uzeo je široke razmere u okviru narodnooslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda.

 

Pokrajinski vojni štab Makedonije prerastao je u Glavni štab NOV i PO Makedonije.

 

57

 

 

 

    1. Prilepski i veleški partizanski odredi

 

 

PARTIZANI NA MUKOSU, 1942.

 

BORCI VELEŠKOG PARTIZANSKOG ODREDA, 1942.

 

 

U maju 1942. godine, na planinu Mukos (rejon Prilepa), pristižu prve grupe partizana — jezgro za obnavljanje prilepskog partizanskog odreda. Istovremeno, na planinu Lisec (veleški kraj) dolaze prve grupe partizana — jezgro za formiranje veleškog partizanskog odreda. Ubrzo su oba partizanska odreda i formirana.

 

Ovi odredi, pored političke aktivnosti, imaju i veliki broj sukoba sa bugarskom fašističkom vojskom i policijom.

 

Sredinom 1942. godine, posle formiranja privremenog PK KPJ za Makedoniju, preduzima se niz mera za pojačanu aktivnost partizanskih odreda. Novi zadaci partizanskih odreda bili su izneti u direktivi Glavnog štaba Makedonije. Ova dva odreda izvršavaju niz značajnih akcija, kao, na primer, napad na bugarsku fašističku posadu na Pletvaru, na Lipovu, na pruzi kod Bogomile, zatim borbe kod Čaške, Krive Kruše, Vojnice, na Mukosu i dr.

 

Velika aktivnost ovih odreda i njihovo dejstvo na povezanom terenu između Velesa i Prilepa nametnula je potrebu da se odredi spoje. U jesen 1942. godine, od ova dva odreda formiran je partizanski odred „Dimitar Vlahov“, koji je u svome sastavu imao četiri čete. U novembru 1942. godine, na Crvenoj steni izdvojen je izvestan broj boraca iz odreda „Dimitar Vlahov“ i formirana je posebna partizanska četa, jezgro novog partizanskog odreda „Đorče Petrov“.

 

Partizanski odred „Dimitar Vlahov“ je do kraja 1942. godine razvio široku aktivnost. Na taj način on je angažovao veći deo jedinica 14. i 15. bugarske fašističke divizije i brojnu okupatorsku policiju.

 

U decembru 1942. godine, odred je u sukobima kod Zelenikova, Vojnice i na nekoliko drugih mesta pretrpeo velike gubitke u borbama protiv bugarske fašističke vojske i policije (dve čete odreda bile su razbijene).

 

58

 

 

Borbeni put veleškog i prilepskog partizanskog odreda i p.o. „Dimitar Vlahov“

 

PARTIZANKE VELEŠKOG PARTIZANSKOG ODREDA, 1942.

 

BORCI PARTIZANSKOG ODREDA „DIMITAR VLAHOV“, 1942.

 

59

 

 

 

    2. Bitolski partizanski odred „Pelister“

 

 

Borbeni put p. o. „Dame Gruev“ 1942.

 

LAVČANSKA KORIJA, MESTO FORMIRANJA P. O. „PELISTER“, APRIL, 1942.

 

 

Iznad sela Lavci, u blizini Bitole, na Lavčanskoj planini formiran je, 22. aprila 1942. godine, prvi bitolski partizanski odred, koji preživeli borci nazivaju partizanski odred „Pelister“. Posle nekoliko sudara sa bugarskom fašističkom vojskom i policijom, u maju mesecu 1942. godine, a naročito posle borbi kod „Star zabel“ i „Vlaški kolibi“ u rejonu sela Oreovo, bitolski partizanski odred bio je razbijen, a više partizana poginulo.

 

60

 

 

 

    3. Bitolsko-prespanski partizanski odred „Dame Gruev“

 

 

FAKSIMIL SKICE ŠTABA ODREDA „DAME GRUEV“ ZA NAPAD NA S. KAŽANI, BITOLSKO, 17. AVGUSTA 1942.

 

BORCI P. О. „DAME GRUEV“ I „JANE SANDANSKI“

 

 

Na Bigli planini, u rejonu sela Zlatari, od preostalih boraca bitolskog partizanskog odreda i novopridošlih boraca formiran je, 6. juna 1942. godine, bitolsko-prespanski, partizanski odred „Dame Gruev“. Ovaj odred razvija snažnu vojničku i političku aktivnost u bitolsko-prespanskom kraju. Od vojničkih akcija posebno treba istaći napad na selo Smilevo, 2. avgusta 1942. godine, zatim napad na bugarsku fašističku policijsku stanicu („učastak“) u selu Kažani, zatim borbu vođenu sa fašističkom vojskom i policijom u selu Bolno u Prespi, kao i napad na železničku stanicu Srpci.

 

Obimna vojna i politička aktivnost odreda izazvala je snažnu reakciju bugarskih okupatorskih vlasti, U novembru 1942. godine, odred je bio potisnut i prinuđen da se privremeno izvuče iz stalnog kontakta sa bugarskom fašističkom vojskom i policijom. Ovom prilikom jedan deo odreda zadržan je na Bigli planini, jedan, pak, urejonu Gornje Prespe, dok je jedna njegova grupa upućena u rejonu zapadne i južne obale Prespanskog jezera. Ova grupa, dejstvovala je u jugozapadnom rejonu Prespanskog jezera. Ista pojačana novim borcima zajedno sa grčkim partizanskim jedinicama, pri kraju 1942. i početkom 1943. godine razvija snažnu vojnu i političku aktivnost.

 

61

 

 

 

    4. Krusevski partizanski odred „Pitu Guli“

 

 

Borbeni put p. o. „Pitu Guli“ 1942.

 

S. RASTOVCI — KRUŠEVSKO GDE JE P. O. „PITU GULI“ VODIO BORBE 1942,

 

 

U neposrednoj blizini Kruševa formiran je, 16 aprila 1942. godine, krusevski partizanski odred „Pitu Guli“. Ovaj partizanski odred, kao i drugi partizanski odredi u Makedoniji, razvio je snažnu političku aktivnost na prostoru između Kruševa — Broda i Kičeva. On je izveo niz uspelih vojnih akcija u borbi protiv bugarske fašističke vojske i policije. Razvijajući zastavu „kruševske republike“ — u bližem i širem rej onu Kruševa održava brojne političke mitinge, a od vojnih akcija posebno treba istaći napade na bugarsku fašističku posadu u selu Pribilci i selu Kočište, kao i napad na rudnik Cer.

 

62

 

 

 

    5. Partizanski odred „Jane Sandanski“

 

 

Borbeni put p. o. „Jane Sandanski“ 1942-1943

 

BORCI P. O. „JANE SANDANSKI“, 1942.

 

 

Velika aktivnost partizanskih odreda širom Makedonije u 1942. godini omogućila je stvaranje novih partizanskih odreda. U jesen 1942. godine, u blizini Bitola, kod sela Lavci, formiran je odred „Jane Sandanski“. U nekim dokumentima ovaj se odred naziva i četa „Jane Sandanski“.

 

Partizanski odred „Jane Sandanski“ razvija živu političku aktivnost u rejonuBitola, koja je imala silnog odraza na terenu, a posebno u Bitoli. Od vojnihakcija, koje je uspešno izveo ovaj odred, posebno treba istaći napad, izvršen 14. decembra 1942. godine, na železničku stanicu Srpci—Beranci. Ovaj napad imao jei veoma snažan politički odjek u narodu, a okupator je, posle ovog uspeha, još više pojačao vojnu aktivnost i represalije nad narodom kako u selima, tako i u samoj Bitoli.

 

63

 

 

 

    6. Skopski i Šarplaninski partizanski odredi

 

 

Borbeni put šarplaninskog partizanskog odreda 1942—1943.

 

BORCI ŠARPLANINSKOG P. O. 1942

 

 

U proleće 1942. godine izlazi na Skopsku Crnu Goru grupa boraca koja vrši pripreme za obnovu skopskog partizanskog odreda. U toku leta 1942. godine, odred se formira i u njegov sastav ulaze preostali borci istoimenog odreda iz 1941. godine. Ovaj partizanski odred na Skopskoj Crnoj Gori razvija posebno jaku političku aktivnost. Kao rezultat te aktivnosti dolazi do pasiviziranja četničkih organizacija u rejonu Skopske Crne Gore.

 

Bugarske fašističke okupatorske vlasti preduzimaju niz akcija da unište skopski partizanski odred. Pored ostalog, one na terenu gde je dejstvovao ovaj odred, sprovode veoma surov teror.

 

Odred je imao i više sukoba sa bugarskom fašističkom vojskom i policijom. Najznačajniji među njima bili su zaseda kod sela Pobožje, zatim borbe kod manastira Matejče i Blagovestenije i drugi.

 

U oktobru 1942. godine Pokrajinski komitet Kosova i Metohije, na Šar-planini formirao je Šarplaninski partizanski odred. U ovaj odred su počeli da se koncentrišu borci sa Kosova i Metohije, kao i borci iz skopskog, a posebno tetovskog rejona. U njemu je bilo boraca i iz istočne Makedonije. Ovajodred razvio je veoma snažnu političku aktivnost, a imao je i više vojnih akcija.

 

Posebna je zasluga šarplaninskog odreda u razvijanju i jačanju bratstva i jedinstva između srpskog, makedonskog i šiptarskog stanovništva — tačno ono što je najviše smetalo okupatoru.

 

Ovde je neophodno da istaknemo da je na se verno j granici Makedonije u 1942. godini dejstvovao vranjski partizanski odred, koji se, pri kraju 1942. godine, reorganizuje u crno-travski partizanski odred. Ovaj odred prikupljao je i borce iz

 

64

 

 

Makedonije. Preko njega je održavana veza sa PK KPJ za Srbiju. Njegova uloga u pružanju pomoći za razvoj oružanih borbi u kumanovskom kraju bila je velika.

 

 

    7. Mavrovski partizanski odred

 

 

DOBRIVOJE RADOSAVLJEVIĆ

 

POGLED NA PL. BISTRU, MESTO FORMIRANJA MAVROVSKOG P. O. 1942

 

 

U toku 1941. godine, a još više 1942. godine, partijske organizacije u zapadnoj Makedoniji, naročito u Tetovu, Gostivaru, Kičevu i Debru, bile su veoma aktivne. One su, pored političko-propagandnog rada među masama, razvile u priličnoj meri i diverzantsku aktivnost. U isto vreme su se solidno pripremale za stvaranje partizanskih odreda.

 

U okviru ove aktivnosti partijskih organizacija, vojnih štabova i komisija u zapadnoj Makedoniji, u jesen 1942. godine, na Bistri planini, u neposrednoj blizini sela Mavrova, formiran je mavrovski partizanski odred. Njegova politička i vojna aktivnost bila je od velikog značaja za održavanje borbenog morala kod stanovništva ovog kraja, koje je bilo izloženo velikom pritisku i teroru italijanskih fašista i njihovih velikoalbanskih slugu.

 

* *

 

U leto 1942. godine, CK KPJ je, da bi pomogao partijskoj organizaciji u Makedoniji u radu na širenju oružanog ustanka makedonskog naroda, uputio druga Dobrivoja Radosavljevića — Orce u svojstvu partijskog instruktora CK KPJ kod PK KPJ za Makedoniju. On je 25. avgusta 1942. godine stigao u Skopje.

 

Dobrivoje Radosavljević se svojim posebnim stilom rada uključio u aktivnost Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju i prenoseći na njega partijsko i revolucionarno iskustvo iz drugih krajeva Jugoslavije razvio svoju široku partijsku aktivnost u daljem razvoju oružanog ustanka u Makedoniji.

 

Njegova pomoć, kao partijskog instruktora, došla je u momentu kada je okupatorski aparat pokrenuo svu vojsku i policiju da bi uništio partizanske odrede, a terorom i internacijama sprečio učestvovanje naroda u oružanom ustanku.

 

65

 

 

 

    8. Akcije u Istočnoj Makedoniji

 

 

PARTIZANSKA BAZA NA PL. PLACKOVICI, 1942

 

GRUPA OMLADINACA, MEĐU KOJIMA SU NARODNI HEROJI SLAVCO STOJMENSKI I VANCO PRKE — ORGANIZATORI OTPORA U ŠTIPSKOM KRAJU

 

 

Pokušaj učinjen u toku 1941. godine da se u istočnoj Makedoniji stvori partizanski odred, usled niza objektivnih i subjektivnih uzroka, nije uspeo.

 

U toku 1942. godine, partijska organizacija jepojačala pripreme za stvaranje partizanskih odreda. Partijska organizacija u Štipu uputila je u ovu svrhu na planinu Plačkovicu jednu grupu odabranih komunista, sa zadatkom da pripreme bazu za odred koji je trebalo da se formira. Ova grupa komunista na Plačkovici bila je iznenada otkrivena od strane bugarske fašističke policije i u višečasovnoj borbi razbijena.

 

U isto vreme u Štipu, Strumici i drugim mestima u istočnoj Makedoniji, pripremali su se omladinci i napredni ljudi za odlazak u partizane. Bugarski fašistički okupatori uspeli su da otkriju ove pripreme. Tom prilikom bio je uhvaćen i zatvoren veliki broj ljudi, koji su se pripremali za odlazak u partizane.

 

Bugarski fašistički okupatori imali su poseban interes da u ovom kraju uguše svaki pokušaj organizovanja oružane borbe. Oni su se bojali da se preko ovog kraja oružane borbe u vardarskoj Makedoniji ne prenesu na teren Pirinske Makedonije i tako uticati na jače razvijanje progresivnih snaga.

 

66

 

 

Zone dejstva partizanskih odreda 1942.

 

67

 

 

U toku 1942. godine, Pokrajinski komitet KPJ za Makedoniju morao je u svom radu na organizaciji narodnooslobodilačke vojske da savlada niz teškoća, naročito u poiltičkom radu sa narodom, jer je trebalo parirati i razobličiti perfidnu osvajačku politiku okupatora, posebno bugarskih fašista. I pored svih teškoća, Pokrajinski komitet i Glavni štab za Makedoniju razvili su veliku aktivnost u organizovanju partizanskih odreda.

 

Pokrajinski komitet i Glavni štab, sredinom 1942. godine, izvršili su kvalitetnu promenu u načinu dejstva partizanskih odreda. Ovi su počeli da se više osamostaljuju i dejstvuju na širim teritorij ama. U ovu svrhu veleški i prilepski partizanski odred sjedinjuju se pod zajedničkim imenom partizanski odred „Dimitar Vlahov“. Glavni štab Makedonije formirao je poseban operativni štab, koji je neposredno rukovodio odredima na terenu Velesa, Prilepa, Kruševa, Bitola i Prespe.

 

Dejstvo partizanskih odreda u 1942. godini i herojsko držanje boraca bili su od velikog političkog značaja za borbenost makedonskog naroda. Partizanski odredi su svojim dejstvom pokrenuli veći deo jedinica 5. bugarske fašističke armije, dislocirane u Makedoniji, a sa ovom i značajne policijske snage. Dejstvo partizanskih odreda u 1942. godini izazvalo je veliko vrenje među raznim političkim grupama u Bugarskoj, a i među reakcionarnim grupama u Makedoniji.

 

Partizanski odredi bili su prihvaćeni i masovno pomagani od naroda. Njihova borba, kao jedinstveni put za nacionalno, socijalno i ekonomsko oslobođenje makedonskog naroda, oduševljavala je i mobilisala mase da istra ju u borbi za konačnu pobedu.

 

Mnogobrojne borbe partizanskih odreda u 1942. godini, kao i niz drugih akcija (diverzije, protesti, demonstracije i si.) u gradovima i selima organizovanih od strane partijskih organizacija, potvrdili su da je makedonski narod u potpunosti prihvatio revolucionarnu liniju KPJ. Postojanje nekih organizacionih slabosti, zatim nekih ostataka Šarlovih gledišta kao i izvesni pokušaji da se stavovi Bugarske radničke partije (k) za borbu i otpor protiv okupatora da se mehanički primene na uslove u Makedoniji, otežavali su rasplamsavanje ustanka. Ali i pored ovoga oružane borbe postojale su sve masovnije.

 

Na karti su prikazane zone u kojima su dejstvovali partizanski odredi 1942. godine.

 

* * *

 

U celoj Makedoniji narod je bio doveden u situaciji da izdrži snažan pritisak porobljivačke i denacionalizatorske politike okupatorskih vlasti (nemačkih, bugarskih i italijanskih), a partija, vodeći neumorno borbu protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, borila se jednovremeno za političko pridobijanje širokih masa za revolucionarnu politiku CK KPJ, u čemu je i zabeležila veoma pozitivne rezultate.

 

Politički i vojni uspesi makedonskog naroda, postignuti u borbi protiv okupatora i njegovih slugu, prinudili su okupatore, a naročito bugarske fašiste, da preduzmu niz vojnih i političkih mera za gušenje narodnog ustanka. Posebne mere bile su preduzete za pripravnost vojske i policije. Stvoreni su specijalni odredi za gonjenje partizanskih jedinica i za sprovođenje raznovrsnog terora. Pojačane su policijske snage, a i vojni garnizoni. Iz Bugarske je dovedena 17. bugarska fašistička divizija i dislocirana u istočnoj Makedoniji. Kada ni sve ove mere nisu pomogle, bugarske okupatorske vlasti preduzele su u jesen 1942. godine opštu ofanzivu na terenima na kojima su dejstvovali veleški, prilepski, kruševski i bitolsko-prespanski odredi. U ovoj ofanzivi bugarski fašisti angažovali su veći deo jedinica 5. bugarske okupatorske armije i policije dislocirane u Makedoniji. Većina partizanskih odreda bila je razbijena u toku ove neprijateljske ofanzive, a jedan deo preživelih boraca prešao je na teritoriju Egejske Makedonije, a neki u ilegalstvo. Okupatorske vlasti pojačale su i sve vrste terora nad makedonskim narodom.

 

68

 

 

 

    9. Teror i zverstva

 

 

BUGARSKI OKUPATORI SA OTSECENIM GLAVAMA DVOJICE RODOLJUBA — FOTOGRAFIJA PRONAĐENA U TAJNOJ ARHIVI BUGARSKE POLICIJE U SKOPJU

 

 

Istovremeno s pojavom prvih partizanskih odreda pojačani su teror i nasilje nad makedonskim narodom. Fašistički okupatori počeli su da zatvaraju aktiviste narodnooslobodilačkog pokreta po svim gradovima i selima. Teror i nasilje su postali osnovni metodi održanja okupatorske vlasti. Primera radi iznosimo da je samo u toku jednog dana 1941. godine u Prilepu bilo zatvoreno preko 1000 građana.

 

U narednim godinama oslobodilačkog rata sve više se pojačavaju teror, zverstva, pljačke i paljenje sela i domova. Okupator se nadao da će na taj način moći da uguši ustanak naroda.

 

Navodimo samo neke primere terora, koji su po svojim metodama karakteristični. Bugarski fašisti su, 14. septembra 1942. godine, bez suđenja i ikakvog saslušanja kod mesta Pusta Kula, iznad Katlanovskog brda, pored puta Skopje—Veles, streljali grupu zatvorenika prilikom sprovođenja. Posle velike racije u Prilepu, bugarski fašistički okupatori su kod mesta Zavoj, blizu Prilepa, od nekoliko stotina zatvorenika streljali 19 učesnika narodnooslobodilačke borbe iz sela Dabnica i Prilepa. Ovo zverstvo okupatora poznato je u narodu pod imenom ,,dabničko klanje“. U selu Jabolčište, u veleškom kraju, seljacima su sekirama prebijane noge i ruke i živi su bacani u zapaljene zgrade.

 

69

 

 

POKOLJ NEVINOG STANOVNIŠTVA U S. DABNICA (PRILEPSKO) IZVRŠEN OD BUGARSKIH FAŠISTA, 1942.

 

ODMAZDA OKUPATORA U MAKEDONIJI, 1942.

 

 

Teror se produžava i u narednim godinama. U 1943. godini u selu Vataša — Tikveš, bugarski fašistički okupatori streljali su dvanaestoro dece. Bezrazložna streljanja i ubijanja, paljenje sela i uništavanje domova bili su svakodnevni metodi okupatora u borbi protiv narodnog ustanka.

 

Velikoposednička albanska partija „Balikomptar“, skraćeno „balisti“, tesno je sarađivala sa italijanskim fašističkim vlastima. Njihove mnogobrojne akcije protiv jedinica NOV i POJ i mirnog stanovništva ostavljale su za sobom pustoš i pretvarala mnogobrojna sela u zgarišta, kako u Makedoniji tako i na Kosovu i Metohiji i u Crnoj Gori. Takav slučaj bio je u zapadnoj Makedoniji sa selima Karbunica, Mavrovo, Nikiforovo i Leunovo i dr. Skoro u svim krajevima zapadne Makedonije mogu se naći mnogi primeri paljenja, ubijanja, pljačkanja i silovanja od strane okupatora i njihovih slugu.

 

U zatvorima i logorima fašistički okupatori svakodnevno su vešali, ubijali i masakrirali stotine pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta, simpatizera i patriota Makedonaca, Šiptara i Turaka.

 

Mučenja po zatvorima i logorima su bila neizdržljiva. Čak su i fašisti bili prinuđeni da priznaju veliku hrabrost boraca narodnooslobodilačkog pokreta, koji su u zatvorima bili podvrgnuti najrazličitijim oblicima terora. U januaru 1943. godine Mirče Acev i Strašo Pindžur bili su ubijeni u bugarskom fašističkom zatvoru u Skoplju, pošto su

 

70

 

 

BALISTIČKI VOĐA ĐEMO SA ITALIJANSKIM OKUPATORIMA U TETOVU

 

DOMAĆE SLUGE — BALISTI SA NEMACKIM I ITALIJANSKIM OKUPATORIMA

 

TRAGOVI BALISTIČKOG TERORA U ZAPADNOJ MAKEDONIJI

 

 

prethodno bili podvrgnuti naj strahovitijem mučenju. Ovim povodom jedan fašistički policijski agent je izjavio: „Hrabrijeg čoveka nisam video . .

 

U skopskom zatvoru ostavio je život i narodni heroj Cvetan Dimov, kao i mnogi drugi najbolji sinovi makedonskog naroda.

 

Herojsko držanje ovih, kao i mnogih drugih boraca narodnooslobodilačkog pokreta u Makedoniji, ostaće u sećanju budućih pokolenja makedonskog naroda kao istinita legenda.

 

Prema nepotpunim podacima, po zatvorima, logorima i prilikom hapšenja i pretresa bilo je ubijeno preko 2124 lica. Od mučenja ostalo je posledica kod preko 9123 lica. Napominjemo da nedostaju podaci i iz čitavih sela, opština, pa i srezova. Takođe, ovde nisu uračunati gubici u borbama kao i uništenja jevreja posle njihovog deportiranja.

 

Bugarski fašistički okupatori da bi pred narodom pokazali legalnost svoje okupatorske vlasti, jedan deo pohapšenih izvodili su pred njihove sudove i tu ih osuđivali na razne

 

71

 

 

ĆELIJA SMRTI U SKOPSKOM ZATVORU, 1941.—1944.

 

PRVOBORCI, NARODNI HEROJI UBIJENI U SKOPSKOM ZATVORU OD BUGARSKIH OKUPATORA, S LEVA NA DESNO: CVETAN DIMOV, STRAŽO PINĐUR

 

 

kazne — vremenske i smrtne. Sud koji je pojedinim patriotima sudio nije bio nikakav redovni, pa makar i fašistički sud, već je to bio vojni sud koji se po sudskom postupku u svome radu približavao više prekim sudovima, nego redovnim vojnim sudovima. Kroz taj bugarski fašistički vojni sud prošlo je ogroman broj patriota. Primera radi navodimo da je samo u 1942. godini taj sud presudio krivična dela kod preko 529 makedonskih patriota. Ovaj broj nije potpun, nedostaju podaci za čitava sela i opštine kao i zapadnu Makedoniju, koja je bila pod italijanskom okupacijom. Ovo je samo jedna strana problema, u suštini najveći deo terora je izvršen od strane policije, žandarmerije i vojnih jedinica na terenu pripretresima, blokadama, „čišćenja terena“ — i drugih akcija ovih organa.

 

Nemoćni u borbama protiv Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, fašisti su nastojali da masovnim terorima i represalijama oslabe narodno-oslobodilački pokret. Skoro bez izuzetka svi članovi domaćinstva boraca pripadnika partizanskih odreda bili su zatvarani ili internirani.

 

Veliki je broj onih patriota koji su prošli kroz fašističke koncentracione logore i zatvore u Bugarskoj, Albaniji i Italiji. Bilo je i slučajeva da je internirano čitavo stanovništvo pojedinih sela (Kumanovski kraj, Tikveš, Vranje, Pćinja, Crna Trava).

 

72

 

 

FAKSIMIL PESME „STARA DREHA“ (STARA ODECA) KOJU SU ISPEVALI POLITZATVORNICI

 

POLITIČKI ZATVORENICI U TIRANSKOM ZATVORU 1943.

 

FAKSIMIL PROTESNOG PISMA KOJE SU MAJKE UPUTILE ZATVORENIČKIM VLASTIMA U TIRANI 1943.

 

 

Takođe, u zapadnoj Makedoniji su mnoga sela tokom rata ostala bez ijednog stanovnika, bilo zbog raznog pritiska ili zbog interniranja i zatvaranja. U mnogim selima, paK, ostalo je samo po nekoliko porodica.

 

U fašističkoj Bugarskoj jedinice bugarskih „trudovih vojski“ (radne jedinice) predstavljale su posebnu vrstu logora za interniranje patriota.

 

Prema nesređenim i veoma nepotpunim podacima, za koja nedostaju podaci i za čitave srezove (ranije teritorijalne podele), kroz zatvore i logore prošlo je preko

 

73

 

 

ZBEG 1943

 

ZBEG U DEBARCIMA (OHRIDSKO), 1943

 

FAKSIMIL RASPISA BUGARSKE POLICIJE ZA SLANJE NA PRINUDNI RAD

 

FAKSIMIL ZAPOVESTI BUGARSKE VOJSKE ZA INTERNACIJU STANOVNIŠTVA SA TERITORIJE KUMANOVO—KRIVA PALANKA—VRANJE—CRNA TRAVA

 

 

26.000 patriota. Ovome treba dodati i broj onih koji su prošli kroz „trudove jedinice“, zatim onih koji su bili internirani po raznim selima i dr. Karakteristično je istaći da su okupatori preseljavali čitava sela ili pojedine familije. Prema nepotpunim podacima, prinudno je preseljeno preko 23.000 lica. Ovoj cifri treba dodati broj onih iz zapadne Makedonije koji su usled pritiska sami napustili domove, kao i broj onih koji su kao Srbi-kolonisti proterani 1941. godine.

 

U većim gradovima Makedonije, u Skopju, Bitoli i Štipu, do početka drugog svetskog rata živelo je oko 8.000 Jevreja. Odmah po okupaciji oni su bili stavljeni van zakona. Posebno su bili obeleženi vidnim znacima. Celokupan njihov život se razvijao prema posebnim naredbama

 

74

 

 

DEPORTIRANJE JEVREJA IZ MAKEDONIJE, 1943

 

75

 

 

 

FAKSIMILI — BUGARSKI FAŠISTIČKI DOKUMENTI ZA INTERNIRANJE I PRESELJAVANJE SELA

 

 

okupatora. Bugarski fašistički okupatori prihvatili su zahtev nemačkih fašista da im izruče Jevreje koji žive u Makedoniji. U toku jedne noći, 11. marta 1943. godine po domovima je pohvatano 7.144 Jevreja koji su živeli u Makedoniji. Njihova imovina je opljačkana. Prvih nekoliko dana svi Jevreji su bili smešteni u posebnom logoru u Skopju odakle su transporto vani za Poljsku. Iz Poljske se nije vratio ni jedan Jevrejin koji je bio odveden iz Makedonije.

 

Izvestan broj politički svesnijih i naprednijih Jevreja još pre njihovog odvođenja u Poljsku stupio je u narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede od kojih su neki ostali u životu. Međutim, mnogo je veći broj onih koji su herojski položili svoje živote.

 

76

 

 

 

    10. Stvaranje narodne vlasti

 

 

I ZASEDANJE AVNOJ-A, BIHAĆ 26.-27. XI. 1942 — RADNO PREDSEDNISTVO

 

 

Jugoslovenski narodi, rasplamsavajući narodnooslobodilačku borbu, beleže 1942. godine, pored niza vojnih uspeha i veoma značajne političke uspehe u borbi protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, od kojih posebno treba istaći održavanje zasedanja Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije — AVNOJ-a.

 

Organi narodne vlasti počeli su da se stvaraju još od prvih dana ustanka jugoslovenskih naroda. Sa postizanjem vojnih i političkih uspeha oni su se sve više razvijali i učvršćivali.

 

Prvo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije održano je 26. i 27. novembra 1942. godine u Bihaću.

 

Prvo zasedanje AVNOJ-a predstavlja najznačajniji događaj u toku narodnooslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda 1941. i 1942. godine. Njegov politički značaj ogleda se u tome što je stvoreno jedno rukovodstvo, koje je praktično preuzelo prava privremene vlade (nezavisno od formalnog naziva). AVNOJ je, sa svojim izvršnim odborom, preuzeo u toku narodnooslobodilačke borbe veoma odgovorne i teške zadatke. Među prve i najznačajnije zadatke AVNOJ-a bili su pomaganje daljeg razvitka oružanog ustanka naroda Jugoslavije, zatim organizovanje i sređivanje života u pozadini, obnova upropašćene privrede i dr.

 

77

 

 

FAKSIMIL PROGLASA I ZASEDANJA AVNOJ-a, 1942.

 

 

Zatim, AVNOJ je imao zadatak da se brine o ishrani i snabdevanju vojske, da sprovodi mobilizaciju naroda za popunjavanje i stvaranje novih partizanskih i vojnih jedinica. Isto tako, AVNOJ je, preko organa narodne vlasti, bio organizator raznovrsnog otpora protiv okupatora na neoslobođenoj teritoriji.

 

Jedan od najznačajnijih zadataka AVNOJ-a je bio da preko svojih organa i organa nove narodne vlasti razvija bratstvo i jedinstvo naših naroda.

 

Centralni komitet KPJ, posle uspešnog sazivanja i rada I zasedanja AVNOJ-a, dao je inicijativu da se postepeno, sa sazrevanj em uslova, organizuju i sazovu nacionalna antifašistička veća narodnog oslobođenja. Organizovanjem nacionalnih antifašističkih veća učinjen je veliki korak napredka daljem rešavanju nacionalnog pitanja naroda Jugoslavije, koje je igralo veliku ulogu u mobilizaciji širokih masa za borbu protiv okupatora. Ovo je bilo od posebnog značaja naročito za potlačene narode, čije je postojanje priznavala jedino KPJ.

 

78

 

 

IZVRŠNI ODBOR AVNOJ-a IZABRAN NA I ZASEDANJU, BIHAĆ 1942.

 

 

Jugoslovenski narodi su 1942. godine imali svoju Narodnooslobodilačku vojsku. U toku održavanja I zasedanja AVNOJ-a u Jugoslaviji su dejstvovali: dva korpusa i osam divizija Narodnooslobodilačke vojske, u čiji su sastav ulazile 24 brigade. Van sastava divizija dejstvovalo je još 7 brigada i 39 partizanskih odreda, ne računajući partizanske odrede u Dalmaciji i Crnoj Gori.

 

Politički i vojni uspesi jugoslovenskih naroda u borbi protiv fašističkih okupatora pri kraju 1942. godine prinudili su Hitlerovu vrhovnu komandu da preduzme poznatu IV neprijateljsku ofanzivu za koju je 9. decembra 1942. godine u Rastemburgu bio razrađen detaljan plan pod rukovodstvom Hitlera. Ovom prilikom bilo je predviđeno da u ofanzivu učestvuju, pored nemačkih i ustaških jedinica, i italijanske divizije.

 

* * *

 

Veliki politički i vojni uspesi postignuti su u svim krajevima Jugoslavije. Široke mase su politički prihvatale oružanu borbu, kao jedino rešenje za oslobođenje od fašističke okupacije, stoga su i davale podršku partizanskim odredima i vojnim jedinicama. U isto vreme, pružajući otpor u različitim formama one su se potpuno uključile u borbu protiv okupatora.

 

Borbena dejstva partizanskih odreda, koja su obuhvatila veći deo teritorije Makedonije, bila su od velikog značaja za potpuno razobličavanje svih namera fašističkih okupatora i za izvojevanje nacionalnog i socijalnog oslobođenja.

 

U jednom pismu, Mirčeta Aceva, sredinom 1942. godine, govoreći, o situaciji u Makedoniji, između ostalog, piše: „Današnji partizani govore da u Makedoniji ima izgleda da u najskorije vreme isti postanu masovni.. . U celoj Makedoniji nema ni jednog poštenog čoveka koji ne gleda sa simpatijama na naše partizane.“

 

* * *

 

U celoj Makedoniji, u toku 1942. godine, narod je bio doveden u situaciju da izdrži snažan pritisak porobljivačke i denacionalizatorske politike velikog okupatorskog fašističkog aparata (nemačkog, bugarskog i italijanskog).

 

Partija, vodeći neumorno borbu za pridobijanje širokih masa sa grada i sela za politiku CK KPJ, jednovremeno je vodila oštru borbu protiv okupatora i izdajničke politike reakcionarnih grupa: Čkatrov-Đuzelov, VMRO — Vančevista i dr.

 

Izvesni vojni neuspesi partizanskih odreda su taktičkog značaja. Politička gotovnost masa za oružanu borbu iz dana u dan je sve više rasla. To potvrđuje nagli razvoj oružanog ustanka u 1943. godini.

 

79

 

 

Slobodne i poluslobodne teritorije pri kraju 1942.

 

[Previous] [Next]

[Back to Index]